U današnjem vikend postu donosim vam preporuke nekih knjiga koje su mi se posebno dopale :) Ili sam se ja dopala njima :) Uglavnom, znate kako kažu: ne nađete vi knjigu, knjiga nađe vas!

Jedna od novijih je knjiga koju sam pročitala zapela mi je za oko na sam spomen Balija. Riječ je o "Čovjeku koji je tražio sreću" (Laurent Gounelle). 
Ako ste čitali "Jedi, moli, voli", ova knjiga napravljena je po sličnom principu, o čovjeku koji nije fizički bolestan, ali svejedno potraži pomoć Indonezijskog vrača koji ga navodi da razmisli o svom životu i sam nađe neke odgovore na nepostavljena (i postavljena) pitanja.
Najbolji dio knjige bio mi je dok sam i sama shvatila da se u današnjem zapadnom svijetu previše brinemo i previše stresiramo oko gluposti. Recimo, oko toga što danas pada kiša. Balinežani prihvaćaju kišu kao dar od bogova - ili će padati ili neće. Ako padne, dar je to od bogova, ako ne padne, opet je dar od bogova. 
Mislim da moramo malo "stati na loptu" i prihvatiti djelovanje prirode kao nešto na što ne možemo utjecati. Pa što ako padne kiša i vi malo pokisnete. Umjesto da razmišljate da ćete se otopiti kao šećer, radije nabacite osmjeh na lice i zaplešite na kiši :)

Knjiga koju sam davno pročitala i koja me uvijek iznova privlači jest "Šangaj baby" (Wei Hui). Knjiga je prožeta erotikom, šokantna, kontraverzna. Toliko da je zabranjena u Kini. Ona slavi hedonizam, život, ljubav i žudnju. 
Opuštajuće i napeto. Roman koji morate pročitati i točka! Nabavite i drugi dio!

I opet se vraćamo na knjigu "Jedi moli voli"; ali ovog puta "Jedi, moli, voli u Rimu" Luca Spaghetti). AKo se sijećate onog dijela knjige gdje Elizabeth susreće Lucu Spaghettija u Rimu, onda znate tko je Luca Spaghetti. U ovoj knjizi na humorističan način opisuje dio svog života u trenutku pa nadalje, kako mu je susret s ELizabeth promijenio život :) 
"Moja prijateljica s faksa seli u Rim na tri mjeseca. Dao sam joj tvoj e-mail, javit će ti se. Književnica je. Ime joj je Elizabeth Gilbert."

I na kraju, malo ali slatko, svakako ljeti uzmite u ruke "Volim Pariz" (Lindsey Kelk). 
Opuštajuće, lagano i zabavno, natjerati će vas da ju pročitate u jednom dahu.
Priča prati mladu Angelu koja otputuje u Pariz s dečkom, dok ujedno mora napraviti istraživanje i napisati važan članak koji će odlučiti o njenoj karijeri u modnom časopisu.
Pustolovine i intrige koje doživljava u Parizu - morate sami pročitati :) 

A dok se vi zabavljate čitajući, neka se i vaše lice odmara :) 
Apivita maska za lice s ružičastom glinom lagano čisti pore bez iritacija. Ugodnog je mirisa, ne zateže lice kada se osuši, a koža nakon nje blista, nije suha i ne peruta se. 
Nanosi se u srednje debelom sloju (meni jedna vrećica traje za 3 nanošenja), drži se 10 minuta,a potom ispere. Prilagođena je i za suhu i osjetljivu kožu. 
U pakiranju dobijete dvije ovakve vrećice za cijenu od skoro 40 kn, ali svaka kuna se isplati. Apivita me toliko oduševila da želim probati još neke njihove maske :) 

Uživajte u ovom vikendu, iskoristite lijepo vrijeme i pođite u šetnju. Ili planinarenje s prijateljima :) 

Ovog vikenda počastiti ću vas novom rubrikom koju sam odlučila uvesti na blog, a u kojoj ću vam pisati o svemu što mi padne na pamet ili o čemu razmišljam taj tjedan. Uglavnom će to biti neke moje želje, ciljevi, preporuke da se malo opustite vikendom :)  

Prije nekog vremena susrela sam se s nekim poteškoćama u privatnom životu koje se već duže vrijeme sakupljaju. Danas ću vam pričati o emocionalnim vampirima, znam da svatko od vas barem ima jednog svog dušebrižnika :)

Oduvijek sam bila preosjetljiva na tuđu bol i nesreću i to me toliko pogađa kao da se meni događa i neprestano se nalazim u vrtlogu misli kako je toj osobi.
Ali shvatila sam da me u zadnje vrijeme to previše opterećuje jer kao da sve breme ovog svijeta nosim na svojim leđima. Niti jedna osoba to ne bi trebala.
Svatko mora nositi dio svojeg tereta i biti odgovoran za svoje postupke. 
Ne možete preuzimati odgovornost za druge. Možete im pomoći i ljudski bi bilo da pomognete, ali ne možete nositi njihovo breme na svojim leđima. I ne trebate.
Svatko od nas je kovač svoje sreće. Nema između, samo ono što smo si sami skovali, tako će nam i biti. 

Vrhunac svega je što na kraju napornog tjedna i briga susretnete emocionalnog vampira - onog rodbinskog (najgore vrste). Učili su nas da prema rodbini uvijek moramo biti pristojni jer ne samo da bi bilo kakvim ispadom osramotili sebe, nego i roditelje koji su nas odgajali. Ali svaki čovjek ima svoje granice.
Nevjerojatno je kako vas takve osobe u trenutku izbace iz takta, kako uvijek imaju neko osobno pitanje poput udaje, posla ili djece (osjećate se kao Bridget Jones), kako se čak i u svojim 30.-ima osjećate kao blesavo dijete kada se nađete u njihovoj blizini.

A onda shvatite tko su zapravo te osobe... Ne znam kako to prije nisam uvidjela, ali...
Jednom kada se takvim osobama zagledate duboko u oči, shvatiti ćete da su one zapravo te koje vama zavide (ali da vam niti mrtvi to ne bi priznali), koje trebaju vašu životnu energiju da bi preživjele i koje vas obožavaju izbaciti s puta kojim vas svemir vodi jer se tako tješe i hrane da ipak u njihovom životu nije sve crno...
Nikada neću razumjeti ljudsku potrebu da se miješaju u tuđe živote i odluke.

Kada jednom shvatite da zaslužujete biti sretni i slobodni od tih osoba, znati ćete najbolju taktiku kako ih se riješiti. Nisu potrebne ružne riječi ili rušenje svih mostova za vama.
Dovoljan je smiješak koji će im reći da ste sretni, da ste mladi i da uživate. I da ništa što oni kažu nije bitno.. Na njihova pitanja odgovoriti ćete protupitanjima ne dajući im konkretan odgovor, samo smješak... Na njihovim licima primjetiti ćete promjenu.
Shvatila sam da kod mog osobnog emocionalnog vampira upravo to pali... I otkako sam promijenila taktiku, smješak umijesto durenja, puno sam sretnija osoba.

Kako se vi nosite s svojim emocionalnim vampirima i mislima koje vam se vrte po glavi?

Ja se sa svojim mislima bavim hobijima, ponajviše pisanjem ovog bloga jer me to usrećuje :) 
Kada sam nervozna, ribam kuću, preslažem ormare i kozmetiku, to me veseli :)
Tada shvaćam da imam dosta toga što sam poželjela, ali i dalje me svaka sitnica veseli i znam da sam to zaslužila svojim radom i trudom :)

Kada poželim nešto novo, kupim si knjigu i izgubim se u svijetu među papirima... Najbolji su ljek za dušu :) 
Moje preporuke:

1. Tracey Garvis Graves "Otok ljubavi" - lagano, predivno štivo koje sam pročitala u jednom danu. Kupila sam ju jer me privukla naslovnica i Maldivi, ali knjiga se ne ispušta iz ruku jer se cijela radnja odvija na napuštenom otoku :)

2. Victoria Hislop "Otok" - po meni jedna od prekrasnih, ali potresnih obiteljskih priča u kojima autorica saznaje priču svoje majke. Predivna knjiga!

3. Randy Pausch "Posljednje predavnje" - knjiga koju ju napisao sveučilišni profesor prije svoje smrti. Puna je divnih ideja, ciljeva života koja vas uči da je život i svaki trenutak dar :)

4. Marija Jurić Zagorka "Plameni inkvizitori" - I. dio predivne naše povijesti, puna detalja srednjovjekovnog života i ljubavnih priča :D

Ovog vikenda zadala sam si nekoliko ciljeva za budućnost, a oni se najviše odnose na putovanja i mjesta koja želim posjetiti i ostvariti neke ciljeve u životu, doživjeti drugu kulturu i uživati.
Prvi na mojoj top 10 ljestvici su svakako prekrasni Sejšeli :)

*slika preuzeta s interneta

Nikako mi ne izlaze iz glave palme, tirkizno more, pješćane plaže, mir, tišina, samo uživancija u tropima. Znam da su Sejšeli dosta daleko, kako od nas tako i od naše financijske situacije u današnje vrijeme, ali ja ustrajem u svojim ciljevima - jednom kada si nešto postavim i odlučim da će tako biti, učinim sve u svojoj moći da tako i bude.
Sejšeli jesu malo veća investicija za koju znam da nećemo moći otići ove godine, ali jednom ćemo otići jer tamo se odlazi samo jednom u životu.
Odlučila sam štedjeti i ne kupovati gluposti :D Svaki puta kada poželim kupiti nešto što mi ne treba, ti novci idu za Sejšele :) 

U međuvremenu, želim doživjeti Pariz, Toskanu, Capri, Santorini...

Koja je zemlja vaša najveća želja?